Tinejdžeri misle da se sve vrti oko njih. Često misle da nitko drugi nikada nije prošao kroz iste stvari ili imao iste osjećaje kao oni. Prihvatanje pomoći sa tjelesnim funkcijama zbog bolesti je teško tinejdžerima, jer se tako osjećaju manje cjelovitim i da imaju kontrolu.
Tinejdžerske godine su doba oslobađanja i potrebe da se odlučuje za sebe. Tinejdžeri imaju veliku potrebu da se povuku korak unazad i jasno demonstriraju svoj integritet distancirajući se od svoje uže porodice. Zato povećana ovisnost, koja može biti prirodna posljedica bolesti, može biti teška za sve uključene. Međutim, iza grube fasade, često možete naći malu, nesigurnu i anksioznu osobu kojoj je potrebna velika pomoć, i, koja je u dubini svog srca, neizmjerno zahvalna na pomoći i podršci.
U vezi sa anestezijom, često postoji strah da će doći do buđenja usred operacije ili da se neće uopće probuditi nakon nje. Također često brine gubitak kontrole, da će se reći nešto neprikladno ili da će doći do nemogućnosti kontrole mokraćnog mjehura ili crijeva.
Tinejdžeri žele da se uzimaju u obzir, poštujuci pripremaju kao punoljetne osobe. Obično imaju dovoljno znanja iz biologije da shvate kako funkcioniše tijelo i organski sistem. Oni mogu hipotetički razmišljati, izvlačiti zaključke iz dobivenih informacija i utvrditi posljedice zadatih radnji. Tinejdžeri zato nisu zadovoljni time što im je jednostavno rečeno šta će se dogoditi za vrijeme određenog postupka ili liječenja. Oni žele detaljne informacije o cjelokupnom toku njege, o kojim se pregledima i tretmanima radi i koji će biti očekivani rezultati. Tinejdžere bi trebalo poticati na postavljanje pitanja i da budu uključeni u rasprave, sesije pitanja i odgovora i odluke koje se na njih odnose. Njihovu pripremu treba započeti na vrijeme kako bi se stvorio prostor za refleksije i razmišljanja.